Lijepa naša ide u mirovanje. Za sada.

Baš kao i naš uzor u Sloveniji, projekt Lijepa naša ide u mirovanje. Cilj je postignut, ukazano je na to da ekstremizam i mržnja doista imaju veću težinu kad se na njih stavi lice, kad se uz njih stavi ime.

Ljudi koji mrze, ljudi koji imaju ekstremne stavove, ljudi koji pozivaju na ubojstva, linč, koncentracijske logore i mučenja nisu “tamo negdje”, oni su oko nas. Imaju lica, djecu, muževe, žene, pse, mačke, kokoši, idu na ljetovanje, vole cvijeće, druže se s nama. No, istodobno treba imati na umu da su mnoge ovdje istaknute izjave napisane u afektu ili zbog neznanja za bolje. Također, ova bi ova stranica mogla biti daleko veća, s mnogo više sadržaja, ali i ovo je bilo dovoljno da potakne na raspravu, obiđe medije, ukaže jasnije na ono što se događa oko nas i na ono što se ne bi smjelo događati. Ovo ne bi smio postati uobičajen način izražavanja - nigdje, uključujući i internet - ali čini se da polako to postaje. Ovdje su namjerno izdvojeni ekstremniji primjeri kako bi se dokazala poanta, ali ni oni manje ekstremni nisu ljepši ni prihvatljiviji.

Branjenje slobodom mišljenja i slobodom govora nakon ovakvih izjava pada u vodu. Sloboda govora nije opravdanje za govor mržnje. Govorom mržnje “gazimo” na tuđu slobodu, na slobodu onih protiv kojih je mržnja usmjerena. Nadamo se da je ovo potaklo barem nekoga da idući puta pokuša svoje stavove iznijeti na prihvatljiviji način.

Nekoliko dana nakon što je priča obišla medije, društvene mreže i forume, situacija se smirila. Kao i svaka ‘viralna’ vijest, nakon tri dana je dosta. Da, internet zaboravlja, ali internet i pamti. Sadržaj ostaje ovdje do daljnjega, a stranica će se aktivirati po potrebi.

Kao ni Zlovenija, ova stranica nije ni smjela postojati. Ali postoji. Hajdemo se potruditi da se izgubi potreba za njom.